Piše Armin Zeba130 miliona KM potrebno za oporavak Željezare Niko ne zna kako i uz kolike troškove će Zakon biti proveden (Zakon – prva strana mu je na 4. strani PDF-a)Lakić i Nikšić ničim ne argumentiraju svoje oduševljenje lex specialisom (lakic i niksic)Sumnjam da će se ovim nešto riješiti, priznaje Čavalić (imamo ga u arhivi Berinoj)Sindikalci ostali vjerni demagoškim frazama (sindikat)Višedecenijsko sistematsko uništavanje bosanskohercegovačke industrije u režiji bjelosvjetskih mešetara i njihovih domaćih jataka, koji su zgrnuli bogatstva prodajući bajku o ekonomskom procvatu na pogon malih i srednjih preduzeća, ušlo je u završnu fazu pokretanjem stečajnog postupka i gašenjem integralne proizvodnje u zeničkoj željezari, nekada jednoj od perjanica privrede Bosne i Hercegovine, koja je prije rata zapošljavala više od 20.000 radnika i proizvodila blizu dva miliona tona čelika godišnje.Niko ne zna kako i uz kolike troškove će Zakon biti provedenDecenije pljačkeNo, zahvaljujući kriminalcima maskiranim u političke vizionare, nedugo po okončanju agresije na BiH počeo je željezarin sunovrat, 1998. godine opečaćen ugovorom o dokapitalizaciji kojim je vlasništvo nad proizvodnim pogonima izdvojenim u novu kompaniju – BH Steel Zenica, u omjerima od po 50 posto podijeljeno između Vlade Federacije BiH i Kuvajtske investicione agencije (KIA). Nakon što se ispostavilo da nema ni teoretske šanse da KIA ispoštuje ugovorne obaveze ulaganja 90 miliona dolara, pokretanja integralne proizvodnje i vraćanja njenog kapaciteta na predratni nivo te zapošljavanja najmanje 4.500 radnika, 2004. godine većinski udio u BH Steelu od 51 posto za jedan dolar kupio je LNM Holdings (kasnije preimenovan u ArcelorMittal), kompanija Indijca Lakshmi Mittala, dok je Vlada FBiH zadržala oko osam posto, a Kuvajćani 41 posto vlasničkog udjela, koji su potom prodali novom vlasniku za 98 miliona dolara. Uslijedio je period svojevrsne renesanse obilježene obnovom integralne proizvodnje čelika i reaktiviranja koksare, tokom koje željezara, pod imenom ArcelorMittal Zenica, postaje jedan od najvećih bh. izvoznika, ali prividna idila potpuno se raspada 2024. godine, kada porodica Mittal, pritisnuta optužnicama za privredni kriminal težak nekoliko desetina miliona maraka, odlučuje napustiti BiH, a u igru ulazi grupacija H&P/Pavgord, na čijem čelu je fočanski tajkun Gordan Pavlović. Tek što su ušli u posjed i preimenovali kompaniju u Nova željezara Zenica, najnoviji većinski vlasnici svoja obećanja o ulaganju više od milijardu maraka u modernizaciju pogona ekspresno su zamijenili iniciranjem stečajnog postupka i gašenjem proizvodnje, čime su iz dugogodišnje hibernacije probudili čak i federalnu vlast, žestoko uzdrmanu spoznajom da se propast nekadašnjeg privrednog giganta može katastrofalno loše odraziti na njihove rezultate u predstojećoj trci za funkcionerske fotelje. Po uzoru na Muju kojeg majka nije klela zato što se kockao, nego što se “vadio”, Vlada FBiH, u nastojanju da umanji predizbornu štetu, nepromišljeno se upustila u svojevrsnu samoubilačku misiju u obliku lex specialis zakona o zeničkoj željezari, koja u konačnici ne može završiti ničim dobrim ni za radnike te kompanije, niti za Federaciju BiH. Naime, navrat-nanos skrpljenim i usvojenim Zakonom o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica d.o.o. od posebnog sistemskog značaja za Federaciju BiH, Vlada FBiH je suštinski na sebe preuzela sve obaveze koje u normalnom stečajnom postupku idu na teret većinskog vlasnika, s proklamovanim ciljevima “očuvanjaposlovnog kontinuiteta dužnika, očuvanja vrijednosti imovine, zaštite radnih mjesta, zaštitelanca dobavljača i kooperanata, sprečavanja lančanih poremećaja na tržištu, očuvanja javnih prihoda, očuvanja industrijske proizvodnje i djelatnosti od posebnog značaja za FBiH, zaštite stabilnosti finansijskog sistema i postizanja veće stope namirenja povjerilaca nego u redovnom stečajnom postupku”.Željezarin sunovrat još 1998. opečaćen je ugovorom o dokapitalizaciji kojim je vlasništvo nad novoformiranom kompanijom BH Steel Zenica podijeljeno između Vlade FBiH i Kuvajtske investicione agencije (KIA)“Usvojen je Zakon koji daje priliku da Željezara opstane i s njom cijeli industrijski lanac”, likovao je nakon usvajanja lex specialisa Vedran Lakić, federalni ministar energije, rudarstva i industrije, a oduševljenje tim aktom nije krio ni entitetski premijer Nermin Nikšić, poručujući da “od prvog dana bili smo jasni kako nećemo nijemo posmatrati gašenje proizvodnje i gubitak industrijskih kapaciteta od strateškog značaja, zato smo ponudili rješenje koje otvara prostor za oporavak kompanije, nastavak proizvodnje te zaštitu interesa radnika, privrede i građana”.No, nijedan od njih ne nudi bilo kakav argument kojim bi potkrijepili svoj optimizam u vezi sa sudbinom Nove Željezare Zenica, pritom već tradicionalno ignorirajući pitanja našeg magazina o ekonomskim pokazateljima na osnovu kojih je zaključeno da se radi o privrednom društvu od posebnog sistemskog značaja, štetnosti zakonskog presedana kojim država zadire u upravljanje privatnom kompanijom i time šalje izuzetno lošu poruku potencijalnim investitorima, ustavnosti lex specialisa i njegovoj usklađenosti sa Zakonom o privrednim društvima i drugim pravnim aktima koji garantiraju zaštitu privatne imovine te procjeni ukupnog fiskalnog rizika i koštanja provođenja spornog zakona.Lakić i Nikšić ničim ne argumentiraju svoje oduševljenje lex specialisomO tim temama, razumljivo, mudro šuti i Uprava Nove Željezare Zenica, ali i Sindikat metalaca BiH, koji je svih proteklih decenija ne samo tolerirao, već i aktivno podržavao privatizacijski kriminal u toj i brojnim drugim kompanijama u metalskom sektoru, hinjeći borbu za radnička prava demagoškim frazama poput onih iskazanim i u otvorenom pismu upućenom federalnim parlamentarcima pred raspravu o lex specialisu, kojim su ih pozvali da “postupe odgovorno i patriotski, jer od vraćanja na propuštene prilike sada nemamo puno koristi, a ovo nije još jedna šansa, ovo je zadnja šansa…”.Iz Vlade ne žele pojašnjavati na osnovu čega je zaključeno da je Nova željezara od posebnog sistemskog značaja, kakvu poruku šalju potencijalnim investitorima, niti o fiskalnom riziku i cijeni spornog zakonaU međuvremenu, Vlada je sudskim putem pokrenula postupak vanredne uprave u Novoj željezari i za vanrednu upravnicu imenovala Senu Šaranović, koja je u toj kompaniji ranije obavljala funkciju direktorice upravljanja narudžbama, planiranja proizvodnje i otpreme. Nepoznanica je za kojim čarobnim štapićem će posegnuti Šaranović kako bi Željezaru iz kliničkog mrtvaca pretvorila u samoodrživu i profitabilnu kompaniju, a ono što se jedino pouzdano zna na osnovu samog Zakona, jeste da danom otvaranja postupka vanredne uprave nastupa moratorij na naplatu svih ranije nastalih potraživanja.Sindikalci ostali vjerni demagoškim frazama“Moratorij obuhvata zabranu pokretanja i nastavka izvršnih postupaka, zabranu prinudne naplate s računa, zabranu vansudskog namirenja, zabranu aktiviranja instrumenata osiguranja protiv dužnika i zabranu jednostranog raskida ključnih ugovora samo zbog otvaranja postupka.Moratorij ne oslobađa dužnika plaćanja tekućih obaveza nastalih nakon otvaranja postupka.Moratorij ne obuhvata plate, naknade plata, doprinose i druga potraživanja radnika nastalapo osnovu rada nakon otvaranja postupka”, navodi se u Zakonu, kojim se precizira da moratorij traje 12 mjeseci od dana otvaranja postupka, s tim što sud određuje početni stabilizacioni period do 90 dana, do čijeg isteka “donosi posebno rješenje kojim potvrđuje, ograničava, proširuje, prilagođava ili ukida pojedine mjere moratorija za dalji tok postupka”.Neprovodiv zakonŠta to u praksi podrazumijeva, nikome nije jasno, pa čak ni parlamentarcima koji su usvojili posebni zakon o Željezari, što potvrđuju i riječi do nedavne promjene partijske knjižice izuzetno kritički raspoloženog Admira Čavalića, predsjednika Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, koji u izjavi za naš magazin, između ostalog, konstatira da “u obrazloženju Zakona kojeg je pripremila Vlada nije urađena detaljna analiza u vezi s procjenom sistemskog značaja Nove željezare”.“Jasno je da je riječ o kompaniji koja je bitna u kontekstu industrijske proizvodnje, radnih mjesta, stvaranja nove vrijednosti, kao i održavanja likvidnosti stotina drugih privrednih subjekata u čitavoj Bosni i Hercegovini. Međutim, nije bilo jasne kvantifikacije tog uticaja, posljedično i sistemskog značaja za FBiH.Vjerovatno da se trebao uložiti napor kako bi se to uradilo – što je bitno i u kontekstu potencijalnih i vjerovatnih budućih tužbi od strane vlasnika”, primjećuje Čavalić.Sumnjam da će se ovim nešto riješiti, priznaje ČavalićUpitan za vlastiti odnos prema kritikama da svojevrsna nacionalizacija Željezare predstavlja presedan kojim država zadire u privatnu imovinu, šaljući vrlo loš signal potencijalnim investitorima, on podsjeća da je i na dan usvajanja spornog zakona upozorio da “lex specialisne može biti dobar za ekonomiju i ekonomske odnose”.“Da nije tako, onda bi samo pravili posebne zakone i bježali od opštih.Ekonomska i društvena realnost diktira drugačiji pristup. Svi, ne samo investitori, već tržišni igrači, građani, vole izvjesnost. Tek kada ima izvjesnosti, svi se mogu ponašati na najbolji mogući način i dati sve od sebe. To je recept uspjeha zemalja Zapada.Sve ovo što se radi je pokušaj vlasti da pomognu Novoj željezari i radnicima, a vidjet ćemo šta će od toga na kraju biti”, balansira između ekonomske logike i partijske lojalnosti Čavalić, po istom principu odgovarajući i na pitanja o stavovima Odbora u vezi sa ustavnošću Zakona i njegovoj usklađenosti sa srodnim federalnim propisima.“Odbor za ekonomsku i finansijsku politiku nije ulazio u pitanja zakonitosti i ustavnosti – mišljenja sam da je to trebala detaljno obrazložiti Zakonodavno-prava komisija.Mi smo na sjednici Odbora imali ministra Lakića te predstavnike vlasnika i sindikata. Svi su predstavili različite argumente za i protiv. Bila je žustra rasprava. Odbor je samo na bazi navedenog procijenio da ovo zaslužuje parlamentarnu raspravu i da odgovornost treba biti na Parlamentu, odnosno Vladi”, amnestira sebe i svoje kolege Čavalić.Odbor za ekonomsku i finansijsku politiku FBiH nije ulazio u pitanja zakonitosti i ustavnosti Zakona, već samo saslušao argumente resornog ministra te predstavnika vlasnika i sindikata kompanijeKoliko će federalni budžet i porezne obveznike koštati provođenje zakona o Željezari budući da, preuzimanjem vlasničkih prava, Federacija preuzima i njegove obaveze, prvenstveno prema radnicima, također su izuzetno bitne enigme u vezi sa kojima Čavalić i Odbor na čijem je čelu ne nude ni grube procjene.“U samom Zakonu se navodi da nema fiskalnih efekata. To mi je lično odmah izazvalo sumnju da će se ovim nešto riješiti!Pravi trošak Zakona, pak, može nastati uslijed ishoda tužbi, ocjena ustavnosti i slično. Potraživanja mogu tražiti vlasnici, ali i radnici – svi prema Budžetu, odnosno Vladi FBiH”, sve je što o toj temi kaže Čavalić, koji, iako itekako “potkovan” ekonomskim znanjem i detaljno upućen u planove Vlade, i sam spada u cijelu armiju građana Bosne i Hercegovine koji ne mogu ni izdaleka dokučiti kako je uopće zamišljena poslovna strategija koja bi trebala uskrsnuti zeničku željezaru.“Dobili smo informacije da ona postoji, ali da Ministarstvo nema obavezu da je predstavi!Zaista ne znam kako javni sektor – bez fiskalne podrške, može uraditi nešto što nije uspjelo privatnom. To je jedino moguće ako postoji fiskalna podrška, neke garancije. Na primjer, da je Budžet FBiH izdvojio 200 miliona KM kako bi nabavio sirovine, pokrenuo proizvodnju, riješio tržišta za plasman i slično. Znamo da je potrebno minimalno 130 miliona KM za sve to.U tom slučaju bih također bio skeptičan da to može na dugi rok funkcionisati, jer je to ipak javni sektor, a znamo da tu politika vodi glavnu priču, bez da se prate ekonomski parametri”, nedvosmislen je po tom pitanju Čavalić, koji se u cjelini slaže s laičkim utiskom da je kupovina vremena jedina suštinska svrha zakona o Novoj željezari, odnosno jedina nit različitosti između uvođenja vanredne i stečajne uprave.“U ovom trenutku tako izgleda!Moguće je da se kupuje vrijeme i da će se u međuvremenu rješavati pitanje radnika, restruktuirati samo dio kompanije i slično.Očekivanja javnosti i najave od strane Vlade su jedno, a tržišna realnost sasvim drugo. CBAM, kvote u Srbiji, kolaps Koksare u Lukavcu, problemi sa željezničkim saobraćajem, niz nekih drugih negativnih faktora uticaja… – ne možemo ignorisati objektivnu stvarnost”, rezimira Čavalić.Da bi igrokaz bio kompletan, pobrinuo se zenički Općinski sud, koji je odbacio Vladin zahtjev za odgađanje ročišta o ispunjenosti uslova za pokretanje stečajnog postupka nad Novom Željezarom Zenica, kojeg je još u februaru zatražio njen suvlasnik Ahmed Fejzić… Nakon takve sudske odluke, stečajni i postupak vanredne uprave nastavljaju teći paralelno, a preostalo je još samo da brojni domaći ekonomski kvazistručnjaci izračunaju da li je za radnike bolje da na ulici završe uslijed jednog ili drugog likvidacijskog procesa…Od kuvajtskih do fočanskih mešetaraPrivatizacijske malverzacije sa bivšom Željezarom Zenica počele su krajem 1998. godine, osnivanjem kompanije BH Steel Zenica, sa ravnopravnim vlasničkim udjelima Federacije BiH, koja je u nju unijela proizvodne pogone procijenjene na 90 miliona američkih dolara, i Kuvajtske investicione agencije (KIA), u čiji udio je ušlo oko 30 miliona dolara duga bivše SRBiH prema Kuvajtu i obećanih 60 miliona dolara ulaganja u pokretanje proizvodnje. Nakon što im je zbog neizvršenih ulaganja vlasnički udio smanjen na 41 posto, Kuvajćani su odlično profitirali prodavši ga Mittalu za 98 miliona dolara, dok je FBiH sebi zadržala osam posto vlasništva, a ostatak indijskom tajkunu poklonila za jedan dolar. Pod imenom ArcelorMittal Zenica, kompanija potom uspješno radi duže od dvije decenije, da bi je 2025. godine, u paketu sa Rudnikom željezne rude u Prijedoru, za nepunih 11 miliona eura kupila grupacija Pavgord, koja je gotovo automatski pokrenula stečajni postupak, kako bi likvidirala željezaru i zaradila na njenoj imovini, što je koncept na kojem je njen vlasnik, zahvaljujući političkim vezama, izgradio svoje poslovno carstvo…Podjela imovineU priči o zeničkoj željezari u totalni zapećak gurnut je način na koji je ona podijeljena na “zdravi” dio (visoka peć, čeličana, koksara, aglomeracija, toplana, valjaonice, prateća energetska i transportna infrastruktura), koji je ušao u BH Steel, odnosno današnju Novu Željezaru, i “neperspektivni” dio (poslovni objekti, upravne zgrade i zemljište koje nije uneseno u BH Steel, servisne i pomoćne djelatnosti, pojedina zavisna društva, udjeli u drugim kompanijama, terminali za tečna goriva, dio skladišta i infrastrukture, dugovi i obaveze), ostavljen državi, koja ga već godinama raspačava u maratonskom stečajnom postupku…Objava Koliko će FBiH koštati lex specialis egzibicija pojavila se prvi puta na Business Magazine.