Problem divljih odnosno nelegalnih deponija u Bosansko-podrinjskom kantonu predstavlja ozbiljan ekološki i zdravstveni problem, čime se ovakve deponije uglavnom nalaze u blizini šumskih i vodenih ekosistema ali i naseljenih područja, što povećava rizik od požara, plavljenja i kontaminacije okoliša što može ugrožavati i zdravlje mještana ovog Kantona. Cilj ovog rada jeste, analiza ključnih razloga za formiranje divljih deponija u Bosansko podrinjskom kantonu, a rezultati su pokazali da su najčešći uzroci njhovog nastanka, prije svega, nedostatak adekvatne infrastrukture, što se posebno odnosi na ruralna područja BPK-a. Također, nepostojanje reciklažnih kapaciteta, te nedovoljna kontrola i propusti u zakonodavstvu kao i niska svijest stanovništva značajno doprinose ovom problemu. Provedena analiza je ukazala da 2/3 divljih deponija leži uz tok rijeke Drine i njenih pritoka ali i vodozaštitnih zona što povećava rizik od zagađenja vode i narušavanja vodenih i šumskih ekosistema. Oko 60% deponija se nalazi na strmom terenu, što može otežavati pristup terenu i samu sanaciju istih. Rizici poput požara (68%), plavljenja (23%) ali i mogućim prijetnje po zdravlje stanovništva zbog zaraznih bolesti čine ovu situaciju još ozbiljnijom. Identifikovane i analizirane divlje deponije u ovom Kantonu su uglavnom starije od dvije decenije, a najstarije postoje preko 30 godina, što ukazuje i na dugoročnu ekološku ugroženost. Predložena rješenja uključuju formiranje regionalne sanitarne deponije, uvođenje efikasnijeg sistema upravljanja otpadom što podrazumijeva poboljšanje komunalne infrastrukture, poboljšanje saradnje između komunalnih preduzeća i inspekcijskih tijela u općinama Foča-Ustikolina, Goražde i Pale-Prača, kao i stalnu edukaciju građana i učenika u osnovnim školama o pravilnom zbrinjavanju otpada. Implementacija ovih mjera može značajno smanjiti broj divljih deponija i poboljšati ekološke uslove na ovom području, smanjujući rizike od zagađenja i ugrožavanja zdravlja lokalnog stanovništva.Prema Zakonu o upravljanju otpadom u Bosni i Hercegovini, otpad su sve materije ili predmeti koje vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili traži da budu odloženi u skladu s odredbama navedenim u Anexu I, a koji se nalaze na Listi otpada, usvojenoj posebnim zakonskim propisima. Ovaj zakon također propisuje prioritetne smjernice u upravljanju otpadom, čiji je osnovni cilj pravovremeno sprječavanje zagađenja i smanjenje negativnih posljedica po ljudsko zdravlje i okoliš (vode, tlo, zrak). Jedan od osnovnih prioriteta je odlaganje otpada na deponije na ekološki prihvatan način, i to samo onih vrsta otpada koje ne podliježu procesu povrata korisnih komponenata, ponovnoj upotrebi ili proizvodnji energije . Upravljanje otpadom obuhvata niz političkih, naučnih i tehničkih mjera usmjerenih na smanjenje količine otpada, njegovu preradu i ponovno iskorištavanje, uz očuvanje postojećeg nivoa proizvodnje i potrošnje. Sastav otpada, koji podrazumijeva udio pojedinih vrsta otpada u ukupnoj masi otpada izražen u procentima, dinamičan je i podložan stalnim promjenama, koje zavise od različitih faktora, uključujući veličinu područja sakupljanja, godišnje doba, socijalnu strukturu stanovništva te vrstu privredne djelatnosti. Utvrđivanje sastava otpada vrši se analizom uzoraka, na osnovu kojih se formira prosječni reprezentativni uzorak. Posebnu kategoriju predstavlja opasni otpad, koji pri neadekvatnom odlaganju može izazvati ozbiljno zagađenje okoliša, uključujući vodu, tlo i zrak. Za ljudsko zdravlje i ekosisteme posebno su štetne opasne materije, čije zbrinjavanje zahtijeva strože propise u odnosu na komunalni i industrijski otpad, u skladu sa međunarodnim konvencijama, poput Bazelske konvencije. Najveće količine opasnog otpada generiše industrija, dok se manje količine javljaju u domaćinstvima u vidu problematičnog otpada, koji uključuje ulja, boje, lakove, baterije, akumulatore, kiseline, lijekove, razređivače i slične materijale. Postoji mnogo razloga zašto se deponiranje otpada smatra najmanje racionalnom metodom upravljanja otpadom. Otpad se može odlagati na deponije samo ograničeno vrijeme, a period sanacije deponija može trajati i do stotina godina. Metoda odlaganja otpada na deponije kao konačnog načina zbrinjavanja komunalnog čvrstog otpada (MSW) ostaje općeprihvaćena i široko korištena zahvaljujući svojim ekonomskim prednostima. Odlaganje komunalnog otpada na deponije jedan je od najstarijih metoda njegovog zbrinjavanja, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u evropskim zemljama. U zapadnoevropskim zemljama, organizovano odlaganje otpada na uređene deponije započelo je sredinom 60-ih godina 20. vijeka, kada su doneseni prvi zakonski propisi o izgradnji i upravljanju takvim deponijama. Nasuprot tome, u Bosni i Hercegovini otpad se još uvijek dominantno odlaže na neuređene deponije, odnosno smetljišta. Neuređene deponije predstavljaju ozbiljan ekološki problem zbog emisije štetnih supstanci, deponijskog plina i filtrata, koji mogu negativno uticati na vodu, tlo, zrak i zdravlje ljudi. Osnovna razlika između smetljišta i sanitarne deponije je u tome što se na smetljištu ne pokušava odvojiti otpad od samog tla, čime se otpad može direktno odlagati u podzemne vode. Komparativne studije različitih metoda upravljanja otpadom (deponiranje, spaljivanje, kompostiranje itd.) pokazuju da su među tehnološkim opcijama za tretman i odlaganje miješanog komunalnog otpada na sanitarne deponije ili otvorena odlagališta (divlje deponije) popularne u većini zemalja zbog relativno niskih troškova i niskih tehničkih zahtjeva. Jedan od proizvoda bioloških procesa koji se odvijaju na deponijama komunalnog otpada je bioplin ili deponijski plin (LFG). Bioplin nastaje razgradnjom biološki razgradive organske tvari. Brzina proizvodnje bioplina i njegov sastav mijenjaju se tijekom vijeka trajanja deponije. Mnoge studije su dokazale da procjedne vode s deponija predstavljaju značajan izvor zagađenja zbog ispiranja opasnih tvari.Divlje deponije su neregulisana mjesta na kojima se nepropisno odlaže otpad, bilo da je to kućni otpad, građevinski otpad, opasni otpad, električni i elektronski otpad ili drugi tipovi otpada. Otpaci se odlažu u vidu nabacanih gomila na ravnom terenu, ili u jamama i jarugama. Ove deponije obično nastaju na neuređenim, nelegalnim i napuštenim lokacijama, često uz vodene tokove ili u blizini naseljenih područja, što za posljedicu može imati pojavu nekontrolisanog procjeđivanja otpadnih procjednih voda u podzemlje, pojavu zaraza i patogenih organizama u okolišu, samozapaljenja otpada te raznošenje otpada od strane divljih životinja, čime postaju ozbiljna prijetnja za okoliš, zdravlje ljudi ali i biodiverzitet. Požari na deponijama mogu značajno naštetiti okolišu zbog emisija toksina u zrak, tlo i vodu. Faktori rizika zavise od vrste zapaljenog otpada, geografskog položaja deponije i tipa požara. Dim nastao tokom požara na deponiji može sadržavati opasne toksične gasove poput CO, H₂S, CH₄ itd., kao i kancerogene supstance poput dioksina. Neprijatni mirisi i dim koji se emituju tokom požara uznemiravaju okolno stanovništvo i mogu ugroziti ljudsko zdravlje, posebno među osetljivim grupama, kao što su starije osobe, djeca, trudnice i/ili osobe sa već postojećim hroničnim respiratornim oboljenjima. Treba istaći i to, da nema nikakvih kontrola u pogledu vrste i količine otpada koji se odlaže na takvim mjestima, što u konačnici uzrokuje ne samo estetske, već i ozbiljne posljedice za ekosisteme. Uzroci nastanka divljih deponijaŠto se tiče uzroka nastanka divljih deponija, iste obično nastaju usljed nedostatka odgovarajućih sistema za upravljanje otpadom, što može biti rezultat slabe infrastrukture za prikupljanje i zbrinjavanje otpada, nedostatka svijesti među građanima, ali i neadekvatnih zakonskih i inspekcijskih mehanizama. U Bosansko-podrinjskom kantonu, ali i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, prisutnost divljih deponija je česta i predstavlja ozbiljan problem. S obzirom na to da ove deponije nisu zakonski regulisane, ne postoji strategija za njihovo uklanjanje, dok su troškovi njihove sanacije često visoki, čime se dodatno otežava efikasno rješenje ovog problema.Na području BPK Goražde službeno su registrovane tri općinske deponije, koje su otvorenog tipa i ne zadovoljavaju načela sanitarnog odlaganja otpada, stoga ih je potrebno sanirati.U Bosansko-podrinjskom kantonu (BPK) do sada je identifikovano 29 divljih deponija, pored tri službeno registrovane. Svake godine nastaje više desetina novih divljih deponija, koje komunalna preduzeća povremeno saniraju, ali njihovo evidentiranje predstavlja izazov, jer se nakon uklanjanja jedne, ubrzo pojavljuje nova na drugoj lokaciji.ZaključakNa osnovu prethodne analize može se zaključiti da odlaganje otpada i dalje predstavlja dominantnu metodu upravljanja komunalnim otpadom u mnogim zemljama. Iako su odlagališta otpada jedan od najčešće korištenih načina njegovog zbrinjavanja, ona istovremeno nose visok rizik od zagađenja okoliša. Divlje deponije predstavljaju lokacije na kojima se otpad nelegalno i nekontrolisano odlaže, bez odgovarajućih dozvola, zaštitnih mjera i nadzora. Kao jedan od glavnih razloga njihovog nastanka je neadekvatno organizovan sistem sakupljanja i odvoza otpada, uključujući nedovoljan broj posuda – kontejnera i neadekvatnu distribuciju istih, kao i neusklađenu frekvenciju odvoza s količinom proizvedenog otpada, ali i nedovoljna ekološka svijest stanovništva o negativnim uticajima nepropisnog odlaganja otpada na okoliš i zdravlje ljudi. Prisustvo divljih deponija ne samo da ukazuje na potrebu za unaprjeđenjem ekološke svijesti, već predstavlja i ozbiljan ekološki rizik, prvenstveno zagađenje tla i podzemnih voda, kao i povećan rizik od širenja zaraza usljed razmnožavanja glodara i drugih štetočina. Sanacija i zatvaranje ovih nelegalnih odlagališta nužni su kako bi se smanjili negativni uticaji na okoliš, zaštitilo javno zdravlje stanovništva te unaprijedio vizuelni i ekološki kvalitet prostora.Ova analiza literature ukazuje na potrebu za prepoznavanjem postojećih praznina u znanju te postavljanjem temelja za razvoj sveobuhvatnijeg okvira za procjenu rizika povezanih s nelegalnim odlagalištima otpada.Sendžana Muslić1 2*, Ermina Memišević Imširović2, prof.dr. Samir Đug11 Faculty of Science and Mathematics, University of Sarajevo, Zmaja od Bosne 33-35, 71 000 Sarajevo2 Chamber of Commerce of the Federation of Bosnia and Herzegovina/Association of Municipal Economy and Environmental Protection, Branislava Đurđeva 10, 71 000 Sarajevo* Corresponding author’s email address: sendzana46@gmail.comObjava Uzroci nastanka i smanjenje divljih deponija u BPK pojavila se prvi puta na Business Magazine.