RAZGOVARALA: Ana Tomičić6+ sati neplaćenog rada dnevno76% kompanija bez žena u vrhu109 godina do pune ravnopravnostiJo-Anne Bishop, predstavnica UN Womena u Bosni i Hercegovini sa profesionalnim iskustvom koje obuhvata više od dvije decenije rada na međunarodnim programima rodne ravnopravnosti i ekonomskog osnaživanja žena, ali i neposrednu saradnju sa institucijama na razvoju javnih politika u razgovoru za Business Magazine govori o situaciji u našoj zemlji kada je u pitanju rodna ravnopravnost. Bishop ukazuje koji su prioriteti, kako ih mjeriti i koje konkretne korake poslodavci i vlast trebaju poduzeti što prije.BM: Koja su tri odlučujuća faktora za jednu od najnižih stopa učešća žena na tržištu rada, kakvu trenutno imamo u BiH i koji od tih faktora bi se realno mogao promijeniti u naredne dvije do tri godine?BISHOP: Bosna i Hercegovina i dalje ima jednu od najnižih stopa učešća žena u radnoj snazi na Zapadnom Balkanu, a razlozi za to su prije strukturni nego individualni.Prvi i najvažniji faktor je neravnomjerna raspodjela neplaćenog rada brige i skrbi. Osnovna studija o ekonomiji brige (The Baseline Study on Care Economy), koju su 2023. godine provele UN Women u partnerstvu s Ekonomskim institutom Sarajevo, pokazala je da žene u BiH svakodnevno provedu više od šest sati u neplaćenom radu, brizi o članovima porodice i kućanskim poslovima, što je dvostruko više od muškaraca. Tolika razlika u vremenu koje žene i muškarci ulažu u neplaćeni rad značajno smanjuje mogućnosti žena za formalno zaposlenje, ograničava broj sati koje mogu provesti na poslu i usporava njihov profesionalni napredak. U praksi, neplaćeni rad brige predstavlja ozbiljnu strukturnu prepreku punom učešću žena na tržištu rada.Kompanije koje imaju veću zastupljenost žena u rukovodstvu pokazuju bolje upravljanje, kvalitetnije rukovođenje rizicima i dugoročno održivije poslovanjeDrugi faktor je neravnomjerna dostupnost i priuštivost usluga predškolskog obrazovanja i brige o djeci. Pristup vrtićima i drugim oblicima institucionalne brige o djeci znatno se razlikuje od općine do općine, a posebno su zapostavljena ruralna područja. Tamo gdje takve usluge nisu dostupne ili su finansijski nedostižne, upravo su žene te koje najčešće prilagođavaju svoje odluke o karijeri i zaposlenju.Treća prepreka odnosi se na diskriminaciju na tržištu rada i profesionalnu segregaciju. Žene su i dalje prekomjerno zastupljene u slabije plaćenim sektorima, dok su istovremeno nedovoljno prisutne na rukovodećim i pozicijama odlučivanja. Nedavna analiza Nedostaje li nam neko u odborima? (engl. The Missing Half of the Board), koju su UN Women provele u partnerstvu sa organizacijom Women on Boards Adria, pokazuje da žene u kompanijama u BiH zauzimaju tek jednu od četiri liderske pozicije, dok u gotovo 76 posto kompanija uopće nema žena u upravnim ili izvršnim strukturama. Ovi podaci ukazuju na sistemske prepreke koje ženama otežavaju pristup najvišim rukovodećim funkcijama, uključujući ograničen pristup strateškim mrežama i procesima odlučivanja. Zabrinutost zbog diskriminacije i uznemiravanja na radnom mjestu dodatno obeshrabruje dugoročno ostajanje na tržištu rada i profesionalni napredak.Diskriminacija i profesionalna segregacija i dalje ograničavaju pristup žena liderskim i bolje plaćenim pozicijama, kaže BishopU naredne dvije do tri godine realno je raditi na proširenju kapaciteta za brigu o djeci na lokalnom nivou, jačanju primjene postojećeg zakonodavstva koje se odnosi na zabranu diskriminacije te poticanju fleksibilnih oblika rada. Na ovim prioritetima već se radi kroz strateška partnerstva sa institucijama vlasti, privatnim sektorom i organizacijama civilnog društva, uključujući i Zajednički program Akcelerator rodne ravnopravnosti (engl. Gender Equality Accelerator), koji provode UN Women u partnerstvu sa UNDP-om, UNICEF-om i UNFPA-om, uz podršku Evropske unije te vlada Danske i Švedske. Ovaj program stavlja ekonomsko osnaživanje žena i strukturne reforme tržišta rada u centar svojih aktivnosti. Uz usklađene javne politike i snažnu institucionalnu posvećenost, ove mjere su finansijski ostvarive i mogu donijeti vidljive rezultate u relativno kratkom roku.BM: Koji bi politički ili tržišni mehanizmi najefikasnije formalizirali rad žena, a da pritom žene ne gurnu još dublje u neaktivnost?BISHOP: Svaka strategija formalizacije mora biti zasnovana na podsticajima, a ne na sankcijama. Ako formalni status povećava troškove i administrativno opterećenje, a ne širi pristup tržištima, kreditima i socijalnoj zaštiti, vjerovatni ishod neće biti integracija, nego povlačenje iz sistema. Zato su pojednostavljene procedure registracije, postepeni modeli uplata i pojednostavljena birokratija, posebno za sezonski i povremeni rad, od ključne važnosti. Jednako je važno da formalizacija donese i opipljive koristi, uključujući pristup finansiranju, mogućnosti u javnim nabavkama i pokrivenost sistemom socijalne sigurnosti. Tek tada formalizacija može unaprijediti, a ne ograničiti, ekonomsko učešće žena.Države koje u većoj mjeri uključuju žene na tržište rada imaju otpornije ekonomije koje se lakše prilagođavaju krizama i strukturnim promjenamaNeiskorišten potencijal postoji i u priznavanju i podršci uslugama brige kao legitimnim ekonomskim djelatnostima. Modeli brige zasnovani u zajednici, naprimjer, mogu istovremeno stvarati radna mjesta i odgovarati na nezadovoljene društvene potrebe. UN Women su 2025. godine, u partnerstvu s Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike, Federalnim zavodom za zapošljavanje i Crvenim križem Federacije BiH, proveli dva ciklusa programa Pomoć u kućnoj njezi (Home Care Aid programme), kroz koje je obučeno gotovo 340 učesnica, a 51 žena dobila posao. Program je institucionaliziran, što osigurava da obuka, certifikacija i putevi do zaposlenja budu integrirani u nacionalne sisteme i da se održivo šire po općinama. Kada su pravilno regulirani i finansirani, ovakvi modeli stvaraju radna mjesta, šire obuhvat socijalne zaštite i popunjavaju praznine u javnim uslugama. Formalizacija bi, stoga, trebala povećati ekonomsku sigurnost i mogućnosti žena, a ne ih izlagati većem finansijskom riziku.BM: Dostupnost i priuštivost usluga brige o djeci i predškolskih sistema značajno se razlikuju od općine do općine. Postoje li konkretni dokazi koji pokazuju kako ulaganja u infrastrukturu ranog odgoja i brige o djeci utiču na zaposlenost žena na lokalnom nivou? BISHOP: Globalna istraživanja dosljedno povezuju ulaganja u ranu brigu o djeci s porastom procenta zaposlenosti žena. Prema studijama UNICEF-a u BiH, svaka KM uložena u rani razvoj i obrazovanje djece može donijeti i do sedmostruki ekonomski povrat, dijelom upravo zahvaljujući većem učešću žena na tržištu rada.Kroz strateška partnerstva sa institucijama, privatnim sektorom i organizacijama, UN Women doprinosi ekonomskom osnaživanju bosanskohercegovačkih ženaAnalize troškova i koristi koje je razvila UN Women pokazuju da ulaganja u infrastrukturu brige istovremeno stvaraju radna mjesta u sektoru i oslobađaju radnu snagu da uđe ili ostane u formalnoj ekonomiji. U sklopu Zajedničkog programa Akcelerator rodne ravnopravnosti najavljena je sveobuhvatna analiza koja će kvantificirati ekonomske i socijalne benefite te dati praktične smjernice za širenje usluga brige i povećanje učešća žena na formalnom tržištu rada.Realno se u naredne dvije do tri godine može raditi na širenju kapaciteta brige o djeci, jačanju primjene zakonodavstva protiv diskriminacije i poticanju fleksibilnih oblika radaUredi UN Women u regiji provodile su analize troškova i koristi ulaganja u ekonomiju brige te razvile metodologiju za procjenu ekonomskih, društvenih i rodnih efekata takvih ulaganja. Rezultati pokazuju da investicije u infrastrukturu brige ne samo da direktno stvaraju nova radna mjesta u tom sektoru, nego i indirektno omogućavaju većem broju žena da uđu na formalno tržište rada ili da na njemu ostanu. Time se dodatno potvrđuje ekonomska opravdanost strateških ulaganja u usluge brige.Analiza će obuhvatiti više dimenzija, uključujući ekonomske povrate, socijalnu zaštitu i rodnu ravnopravnost. Ovakav pristup pružit će čvrstu, na dokazima zasnovanu osnovu za širenje usluga brige i snažniju podršku učešću žena na formalnom tržištu rada.BM: Prema vašem iskustvu, šta razlikuje kompanije u BiH koje zaista unapređuju žene na liderske pozicije od onih koje stagniraju? Da li je riječ o politici kompanije, vlasničkoj strukturi, sektoru ili načinu razmišljanja rukovodstva?BISHOP: Iskustvo rada s privatnim sektorom u BiH uključujući implementaciju Principa osnaživanja žena (WEPs) UN Women, pokazuje da napredak više zavisi od posvećenosti rukovodstva i jasnih mehanizama odgovornosti nego od sektora ili vlasničke strukture.Kompanije koje zaista unapređuju žene na liderske pozicije imaju jasno definisane politike jednakih mogućnosti i zaštite od uznemiravanja, transparentne sisteme napredovanja i mjerljive ciljeve za zastupljenost žena u upravljačkim strukturama.Rad UN Womena s privatnim sektorom pokazuje da mentorski programi, fleksibilni oblici rada i redovni rodni auditi dodatno doprinose profesionalnom napretku žena.Formalizacija rada žena mora se temeljiti na podsticajima i opipljivim koristima, uključujući pristup finansijama, tržištima i socijalnoj zaštiti, ističe BishopTamo gdje napredak izostaje, razlozi su obično u neformalnim mrežama, netransparentnim kriterijima i nedostatku praćenja podataka; bez institucionalnih mehanizama i strukturiranih inicijativa poput WEPs-a, napredak ostaje simboličan.BM: Iz makroekonomske perspektive, kakav bi bio konkretan ekonomski efekat kada bi BiH značajno smanjila rodni jaz u učešću na tržištu rada? Postoje li relevantne projekcije ili uporedni primjeri iz sličnih ekonomija?BISHOP: Prema Izvještaju o globalnom rodnom jazu Svjetskog ekonomskog foruma, svijetu bi moglo biti potrebno čak 109 godina da dostigne punu rodnu ravnopravnost, što jasno ukazuje na trajne ekonomske i društvene troškove rodnih nejednakosti. U BiH, smanjenje jaza u učešću žena na tržištu rada imalo bi neposredne i mjerljive makroekonomske koristi.Formalizacija rada žena mora se temeljiti na podsticajima i opipljivim koristima, uključujući pristup finansijama, tržištima i socijalnoj zaštitiUporedni podaci iz zemalja u regiji, poput Albanije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore, pokazuju da veće učešće žena na tržištu rada doprinosi rastu BDP-a, jačanju prihoda domaćinstava, širenju poreske baze i većoj održivosti sistema socijalne zaštite. Procjene za BiH ukazuju da bi povećanje učešća žena u formalnom sektoru za 10 procentnih poena moglo donijeti rast BDP-a od jedan do dva posto, uz istovremeno smanjenje rizika od siromaštva i jačanje ukupne otpornosti ekonomije.U kontekstu demografskog pada i sve izraženijeg nedostatka radne snage, ostavljanje značajnog dijela ljudskog kapitala neiskorištenim nije održiva opcija. Jačanje ekonomskog položaja žena u BiH stoga postaje strateški ekonomski imperativ.Dugoročna stabilnostBM: Koji je najpotcjenjeniji ekonomski argument za ulaganje u žene u BiH danas ili ono što poslovni lideri možda još uvijek ne uzimaju u obzir u svom strateškom planiranju?BISHOP: Možda je najpotcjenjeniji argument upravo ekonomska otpornost. Kompanije s većom rodnom raznolikošću u rukovodstvu dosljedno pokazuju bolje upravljanje, kvalitetnije rukovođenje rizicima i dugoročno održivije poslovanje. Na nivou države, ekonomije koje u većoj mjeri uključuju žene na tržište rada spremnije su odgovoriti na globalne i strukturne promjene.U BiH ulaganje u žene nije samo pitanje društvene pravednosti. To je strateško ulaganje u produktivnost, konkurentnost i dugoročnu stabilnost. U kontekstu demografskih i ekonomskih pritisaka, cijena nečinjenja značajno je veća od cijene reformi.Objava 10 posto više zaposlenih žena podiže BDP BiH do dva posto pojavila se prvi puta na Business Magazine.